Sada kad je završila, što mislite o drugoj sezoni True Detectivea?
Mogu priznati, bio sam u krivu. Pišući recenziju prvih triju epizoda druge sezone True Detectivea, nisam bio previše oduševljen izborom pjesme Leonarda Coehna, “Nevermind”. Danas sam je 10-ak puta provrtio (uz neke druge Coehnove hitove) čisteći stan, tako da… Mea culpa! Što se ostalih stvari tiče, većinom mislim da se drže i nakon odrađene druge sezone.
Odrađene — priznat ću da sam, zbog nezanimljive i prekomplicirane priče, izgubio interes do polovice sezone. Možda zbog toga nisam polovio bitne informacije i činjenice, možda me zbog toga nije bilo briga za probleme likova, ni njihove motivacije. Možda. Ali nisam jedini. Kad je Frank (Vince Vaughn) u pretposljednjoj epizodi osvećivao Stana te posjećivao njegovu udovicu i sina, pitao sam Google: “who is stan in true detective”. Rek’o jebiga, možda sam prespavao nešto, možda previše petljao po mobitelu (Marko nemoj me zadaviti!).
Odlično i prilično smiješno mi je bilo što je odmah prvi rezultat članak s naslovom “Who the Hell is Stan on ‘True Detective’?” Članak koji objašnjava da je Stan u suštini pomoćnik broj četiri iz Frankove ekipe. Misteriozni ubojica je isto tako ispao neki nasumični tip iz ranijih epizoda koji bi vam promakao samo da ste skočili do kuhinje po još čipsa i pive.
Nisam siguran da je ova sezona bila potpuno loša, ali dobro napisana definitivno nije bila. Razočaravajuća? Apsolutno. Neki kritički konsenzus prilično vuče na negativnu stranu, no realno, zašto bi vas bilo briga za to kad imate svoja dva zdrava para očiju? Koliko vidim — publika puno blaže nastrojena, iako to ovisi gdje tražite reakcije. Gledanost, pak, je klizila prema dolje iz epizode u epizodu, te pala sa početna tri milijuna na samo dva u predzadnjoj epizodi.
Kao i prva, druga sezona je nerijetko sjajno izgledala — vizualno, barem — a Colin Farrel i Rachel McAdams bili su prilično dobri kad su imali materijala. Vince Vaughn se trudio dokazati da ne mora cijelu karijeru biti typecastan, a Taylor Kitsch je bio potpuno potrošen. No, to su stvari koje dolaze po defaultu sa HBO-ovskim budžetom.
S druge strane, Pizzolattova priča i scenarij bili su potpuni nered. Prilično mi je zabavno kako su američki pop-kulturni portali klikove privlačili explainerima radnje sezone koja je bila toliko prekomplicirana (Slateu je trebalo 4.000 riječi za pojašnjenje) i nezanimljiva, a opet šuplja i pretanka za osam epizoda.
U biti je (meni) najveći problem bio što me zbilja nije bilo briga za radnju i motivacije likova, osim tu i tamo neke crte koja se protezala kroz sezonu — Rayjevog očinstva i Frankovog očajničkog pokušaja da se baci u legalan biznis (tu je bilo toliko slijepih cesta, beskorisnih linija radnji i detalja…). A kad serija traži empatiju zbog lika koji je jedva bio u pozadini dva kadra, to je već malo suludo.
Druga sezona je bila nered i kaos sa ponekim iskupljujućim trenucima, no usprkos daleko negativnijim reakcijama nego u prvoj sezoni, HBO je i dalje zainteresiran za suradnju s Nicom Pizzolattom. Ovaj se još nije (javno) oglasio, no rekao bih da će snimiti još jedno poglavlje true-crime antologije. Nadam se da će ovog puta okupiti manju scenarističku sobu oko sebe koja će mu pomoći koherentnije posložiti tok sezone.
No uglavnom, ovo su inicijalno trebale biti samo tri rečenice uvoda u pitanje — kako vam se na kraju svidjela druga sezona True Detectivea?
Pogledao prvih pet epizoda. Vjerovatno ću pogledati i ostale tri.
Poprilično dosadno i nezanimljivo. Collin Farell i njegov lik su jedni vrijedni spomena u ovoj seriji.
Kad su svi popljuvali drugu sezonu prije nego je i počela nisam je ni htio gledati, ali sam radi reda i razvijanja svojeg mišljenja pogledao barem prvu epizodu. Uzaludno potrošenih sat vremena…
Ja zadovoljan. Nema mi smisla usporedjivat sa prvom sezonom. Naravno nije to bilo to ali nadam se da ce scenaristi nauciti iz gresaka. Malo su me iznenadili krajem. Sto se tice glumaca pohvale Vaughnu i Collinu.
Sezonu definitivno treba pogledati u komadu, pa će biti manje upitnika. Atmosfera i soundtrack su ove godine ipak na prvom mjestu, glavnih likova je možda i previše da se razviju na pravi način, a još kad dodamo da svaki od njih ima, osim glavne i par dodatnih priča, postaje komplicirano. Kraj (tj većina drugog dijela finala) me jako podsjeća na završetke sezona u Žici (ne da uspoređujem serije u globalu jer je i nemoguće, nego samo poantu).
Sve u svemu, ne bih rekao da je uzaludno potrošeno 8+ sati televizije, pogotovo ako uspoređujete s trenutnim sadržajem koji se nudi (nije da nema, ali je TD sigurno pri vrhu). Farell i McAdams su sigurno prednjačili u likovima i glumi, Vaughna je bilo zadnimljivo pogledati u drugačijem izdanju, a Kitsch je ispao nekako najslabija karika (ili najaslabije iskorištena, kako hoćete). Scenarij generalno prekompliciran za ono što ispadne na kraju, ali s obzirom na broj glavnih i sporednih likova i nije čudo. Kažem, u komadu definitivno više toga sjeda na svoje mjesto i na taj način bih definitivno preporučio gledanje. Cheerio.
Gledaš u komadu i tak fino zaspiš na pol druge epizode, preporuka svima!
pa fino onda epizodu dnevno prije spavanja, di ćeš bolje :)
Ovo mi je mali pet peeve, ali — postoji toliko dobrih serija, da “trenutno nudi” meni uvijek pada u vodu. Catchupanje stvari iz prve polovice godine, gledanje završenih klasika koje ljudi često izbjegavaju nauštrb novih (ja prvi — ali recimo da moram). Ako je netko gledao TD umjesto priključio se rewatchu Sopranosa koje dosad nije gledao, objesio bi ga.
pa nije baš isto usporediti 86h i 8h, ali dobro, shvaćam što hoćeš reći. ja sam mislio baš na trenutnu “tjednu” ponudu, pod pretpostavkom da se nema zaostataka iz prve polovice godine. gledam i tipkam po sebi.
Meni je bilo dobro. Jebiga.
Da, bilo je dosta zbrda-zdola, kak je već nekoliko ljudi reklo – kao da je prvi draft scenarija snimljen, da se to još ispeglalo u wirter’s roomu bi možda bilo bolje, isto tako, da je bio jedan redatelj za čitavu sezonu kao prošli put možda bi donio neku koherentnost u priču.
Ali zanimljivo je bilo gledati što Pizzolato radi, odnosno hoće postići sa serijom u globalu – i koliko je zapravo druga sezona slična prvoj i u isto vrijeme različita – u prvoj se stalno spominjao “darkness” u svijetu i na kraju “the light is winning”, a sad smo imali “we get the world we deserve” što se na kraju pretvorilo u “we deserve a better world”; prva je bila neki southern gothic žanr detektivske priče… možda sličan Blue Velvetu, a ovo je bila industrijska priča o zavjeri… možda kao Chinatown – spominjalo se nešto da Pizzolato hoće napraviti osam sezona i zanimljivo će i biti vidjeti koje će aspekte detektivskih priča uzeti u sljedećima (možda nas čeka neki hardboiled noir).
Vjerojatno se neće promijeniti ni sjebani depresivni likovi u centru priče – oni su mi ovdje bili OK, Colin mi je baš bio drag, jedino je Taylor Kitsch bio nekako… mislim, u 2015. smo i on je još jadan sav sjeban zbog toga što je peder. Ali izgleda da je neko pravilo u holivudu da Kitsch uništi sve nakon FNL (John Carter, Battleship, kaj je još bilo…) – nemojte me krivo shvatiti, meni je John Carter superdrag film i žao mi je kaj nije uspio i odličan mi je Kitsch bio tamo, ali činjenice su činjenice.
Dosta se i zamjeralo jeftinim dijalozima i over-the-top preglumljavanju – ali po meni je to isto tako bilo i u prvoj sezoni i serija čitavom svojom stilizacijom vuče na neki šund – i to je OK.
I špica mi je bila odlična od početka (isto kao i u prvoj sezoni, opet je bilo u isto vrijeme različito koliko i slično) i pogotovo kako su se riječi mijenjale ovisno o epizodi.
A i što se zapleta tiče – nikad nije bilo bitno tko je Stan (još manje nego što je bilo bitno prošle sezone tko je Yellow King) i svi ti detalji, a mislim da nisu ni tražili empatiju za brata i sestru, oni su isto bili samo kulise…
Makar, na kraju krajeva, meni ni prva sezona (koju sam pogledao nakon što je prošao hype u komadu) bila nešto spektakularno, al bilo mi je dobro. Slično kao i ova. A ko što rekoh gore, sam koncept i način na koji ga pokušava ostvariti mi je zanimljiviji od detalja pojedinih priča… sad, jel to nešto vrijedi, ne znam… meni da. Ali vidim i da je moglo biti dosadno, da.
Yellow King je bila kulisa i nesto sto me nije pretjerano ni interesiralo u S1, vjerojatno zato mene nije razocaralo finale jer nisam nista specijalno očekivao da se izrodi iz toga.
Ali nije ni blizu isto. Yellow King je bila misterija – mozda je bolja paralela crow mask, sto je isto bilo ćorak – a ovo wannabe character development i generiranje drame. Ne mozes imati pola epizode naricanja za nekim tipom za kojeg se publika pita tko je i zasto bi mi trebalo biti bitno.
Manji dio problema, ali simptomatican za cijelu sezonu.
Mislis na Stana ili na brata i sestru (Lenny i Laura)?
Ne znam kak se stvorila tolka fama oko tog Stana, baš mi je to bilo totalno nebitno (dok nisam vidio po internetu “who is Stan”, onda mi je tek bilo WTF).
A ovo dvoje (tj. brat) koji je na kraju ispao ubojica – isto kao i onaj tip u prvoj sezoni – otkud se on stvorio – pa evo,tu negdje
Thx za spoiler… :-P
Pa ovo je discussion thread o sezoni. Thread lightly, jebiga.
A kaj mogu… privukla me tema pa sam se lakomo bacio na čitanje bez razmišljanja…
Iskreno, to što ti je spoilao je zapravo ispao potpuni afterthought u seriji, tako da to ni ne bi klasificirao spoilerom. Samo… Podatkom.
Ne znam, meni je ova sezona dobra, definitivno bolja nego što se to može pročitati po recenzijama. Bolja od hrpetine novih sličnih krimi drama koje su izašle zadnjih godina, a pobrale gotovo jednoglasne pohvale, tipa Fortitude, Broadchurch, Top of The Lake… Možda je stvar u meni, prevelika ljubav spram HBO-a, možda u tome što sam od kad znam za sebe najviše gutao i volio knjige/serije/filmove ovakve mračnije, horor, krimi tematike, možda još zbog uvijek jakog hypa i utjecaja prve sezone, možda joj zato dajem preveliki popust u nekim stvarima.
Dijalog je bio na trenutke tanak i smiješan, gotovo da ti se jaja stisnu, ali poslije epizoda mi nije fokus ostao na tome, nego na izvedbi glumaca, atmosferi, općoj sjebanosti svijeta i priči, da, bit ću heretik i priznat da mi nije bio problem pratit radnju.
Slažem se s tekstom, prekomplicirana nezanimljiva priča u pozadini, ali isto tako previše podteksta i potencijalnog podteksta i napol-filozofije i simbolizma ubačeno tako da nemam pojma koju poantu/poante izvući, dobro mi je ovo što je Marko rekao – ‘u prvoj se stalno spominjao “darkness” u svijetu i na kraju “the light is winning”, a sad smo imali “we get the world we deserve” što se na kraju pretvorilo u “we deserve a better world”‘ – moguće, ali zašto zaslužujemo bolji svijet, kako su to likovi pokazali?
Meni su pali na pamet grijesi očeva, to se provlači vrlo konzistentno, ali opet, što s tim?
I silni lyricsi…
Moglo bi se to analizirati, ali ne da mi se, radije bih prvu opet gledala :D
Zašto je Velcoro snimio onu poruku malom: “da su svi jači, bili bi poput tebe” – što, kao poput djeteta? Kakav je uopće on, taj mali? Vidjeli smo ga samo kako jede pizzu i gelda Friendse. :D Možda kako ga Velcoro vidi, ili nešto? Dobro, nešto sam propustila… (puno toga xD)
Priznajem, zbrka mi je u glavi i bilo mi je naporno pogledati zadnje dvije, pogotovo jer je zadnja trajala sat i pol.
Bilo je par momenata gdje sam rekla vau, koji su mi sami za sebe odlični: kao što sam već kod jedne recenzije komentirala, kraj 6. epizode s glazbom Johna Adamsa, youtube: /fGnYwiZLiWQ i cijeli seting je kao uvrnuta bajka, čak i dijelovi gdje se ova dvojica šuljaju oko kuće a ova se spotiče u dugačkoj haljini po kući, orgije a u pozadini glazba kao iz bajke… to još nisam vidjela i to mi je genijalno. Tu scenu izdvajam.
I ono Velcorovo buđenje uz pjesmu Conwaya Twittyja (i onaj loš Elvis, šund toga) mi je bilo dobro i ona duga pucačina na kraju jedne od epizoda. Također, zadnjih pol sata finala mi je bilo napeto.
Potražit ću sad jedan dan ambiciozne kritike baš da vidim šta su ljudi vidjeli i smislili oko ovoga. (na kraju prve sezone apsolutno nisam trebala nikakav kritički osvrt, bilo mi je jasno kao dan sve i nisam dalje uopće čitala, ali opet, nisam nikad očekivala da će biti dobra kao prva…)
Zasto zasluzujemo bolji svijet? Ne znam, dobro pitanje. Je, nije to bas konkretizirano. A vjerojatno da Velcorova djeca ne moraju zivjeti u onom gdje mocni ljudi mogu raditi sto zele.
A to sa ovim malim bucom mi je bas odlicno bilo, kako se zapravo ne slazu i nemaju o cemu pricati, a Velcoro u njemu vidi (i kad je bio gotovo siguran da mu nije otac) neko super dijete – sto on mozda je, ali kako kazes, nismo to bas vidjeli, ali bitno je da u ocima svojeg oca je.
Eh, i što se kritika tiče, evo nekih meni dragih:
Alyssa Rosenberg (i napokon da je netko rekao da je druga sezona ista kao prva):
http://www.washingtonpost.com/rweb/culture/the-second-season-of-true-detective-was-exactly-the-same-as-the-first/2015/08/10/f15406435ecdf98e62298faae97d914d_story.html?tid=kindle-app
Badass Digest (ups, Birth Movies Death) i njihov zabavni recap, Michael Mann je i meni mirišao iz cijele sezone, samo kaj nisam dovoljno upoznat s njim kao oni:
http://feedproxy.google.com/~r/badassdigest/~3/BuKhxZXKs70/true-detective-season-finale-review-omega-station
Matt Zoller Seitz
http://t.co/1syiP3GNbb?ssr=true
i na kraju jedan esej koji nije samo o True Detectiveu i ne slažem se u potpunosti, ali je odličan:
http://t.co/HVVEYGsqFA?ssr=true
Matt Zoller Seitz je rekao od riječi do riječi što i ja mislim <3 Potvrdio je moj stav. Pročitat ću još… Vidim tu poantu, da je ista kao prva, otprilike, ali prva ima dušu McConaugheya i bok.
Zanimljivo mi je sto linkas Alyssu, obzirom da je isto tako imala tekst naslova “‘True Detective’ season 2 is the embarrassing television show we deserve”. Za sto mislim da je jako pretjerana i namjerno polarizirajuca tvrdnja. I taj linkani tekst pocinje kritikom daleko ostrijom od bilo cega sto bi ja rekao za drugu sezonu, a ja sam vecinom bio frustriran ili nezainteresiran gledajuci. Ali ona je isto tako poprilicno popljuvala prvu sezonu.
I nije ni prva ni jedina koja je povukla paralele medju sezonama oko besmisla filozofije i generalnog preozbiljnog shvacanja serije. Slazem se i s time, osim sto me u prvoj nije smetalo, dok je druga ispala ogoljena i ta napadna filozofija je ostala stršati.
Osim toga, pa svaki ovaj tekst je poprilicno kritican, nisam siguran zasto bas njih linkas? Nemam bas vremena– ma serem, ne da mi se citati sve. Mattov tekst je lijep, da sam uzeo vremena, sjeo i razmislio, mozda bi nesto u tom tonu napisao, samo par puta losije. Otprilike kao S2 naspram S1 losije.
Cak nisam ni toliko negativno nastrojen prema S2, mislim da je dosta nesretna i nedovrsena. Bilo je tu dobrih ideja, scena, motiva, povremeno je bila inspirirana, ali to se pogubilo u nizu besmisla. Kao sto je FilmCritHulk rekao, kao da je ovo bio prvi draft. Lako je sad pametovati, ali mozda mu treba neki manji writers room da bolje razbije storyline sezone i da mu netko kaze “stari zabrijao si, ovo nema smisla, trebamo to ispeglati”. Jebiga, niti Weiner, niti Milch, niti Simon nisu pisali sami.
Neki su prigovorili da nisam smio toliko uspoređivati S1 i S2 u onom tekstu i to je recimo djelomicno na mjestu, ali budem sad jos malo. Cak mislim da S2 ne ispada toliko losija u usporebi zato jer je S1 bila bolja, zapravo mislim da su neki cak bili blagonakloniji i tolerirali više na račun kredita iz prve. Ja definitivno ne bih istrpio drugu sezonu da nema pedigrea prve. Htio sam i počeo sad tu i oko onog da su ti S1 i S2 podjednake i zašto mislim da je to apsolutno suludo, ali to ćemo kad upalimo mikrofon.
Linkao sam jer su mi to bile odlicne kritike, odnosno odlicno za procitati.
I treba usporedjivati sezone, zasto ne – jer kolko god su samostalne, opet su dio istog teksta istog autora koji nesto slicno zeli reci njima.
Smijesno mi je samo sto se sad dobiva dojam da su se svi obrusili na Pizzolata, kad po meni ni S1 nije bila neko remek-djelo. Zanimljiva televizija sa zanimljivim idejama (kao i S2), ali ne puno vise od toga.
Pa backlash je već krenuo negdje od finalne epizode, preko onih pretencioznih intervjua u kojima je ispao douche, pa onda optužbama za plagiranje. itd. Nije baš bilo odjednom.
Da, ali hocu reci: niti je sve do finala bilo vrhunsko, niti finale bezveze, a ni druga sezona losa, nego je sve to tu negdje u… mozda je glupo reci mediokritetnosti, jer to ni nije prava rijec.
Btw. mozda je tvoja firma trebala Velcoru prodati data plan. Malo ga je ujebao signal u bitnom trenutku, LTE pokrivenost im šteka.
Ako se sezona nešto i poboljšala zadnjih par epizoda, ovo finale ju je definitivno pokopalo. Doslovno sam se smijao nekim scenama, čak i onima koje su mišljene da budu tragične.
Mislio sam da će mi se svidjeti ova sezona više nego prva jer pripada žanru koji ja volim, ali bez obzira koji je žanr u pitanju, meni se ova serija nikada neće svidjeti jer ne volim Pizzolatta, njegove likove, dijalog itd.
samo jedno pitanje.. cije je ono dijete sto ga rachel nosi na samom kraju….
Rayjevo.
Većinom dosadno, predvidljivo. Silom se pokušava nametnuti nekakvo “dubokoumno” , složeno razmišljanje kriminalaca i policajaca no bezuspješno. Pretjerano mračno, s malo doze crnog humora i elastičnosti kao u prvoj sezoni I serija bi bila puno bolja. Od mene ocjena 7/10
Evo pogledao sam i zadnje tri epizode, i mogu reci da su zadnje dvije koliko toliko isprale gorak okus s ove sezone. I dalje je tu bilo pitanja i stvari koje nisam mogao pohvatati, ali bilo je poprilicno napeto.
Ove sezone cu se sjecati kao- price o korupciji i likovima koji joj se suprostavljaju, vecina su zavrsili ubijeni, ali to zapravo i ima nekog smisla. Da je sezona bila malo bolje poslozena i napisana vjerujem da bi ovo ispalo puno bolje, ali steta.
Cijelokupna sezona 6,2/10 :-D
Druga sezona definitivno ne zaostaje ni malo za prvom pa čak je malo i bolja čemu su najzaslužnije zadnje dvije epizode. Jednostavno kraj druge sezone me je više emocijonalno pogodio nego u prvoj.