White Collar (pilot)

White Collar nova je proceduralna drama USA Networksa koncepta sličnog onom viđenom u 48 sati sa Nickom Nolteom i Eddijem Murphyem – policajac i kriminalac udružuju se u hvatanju drugih kriminalaca. Donosi li nešto vrijedno gledanja ili samo muze formulu?

Procedurali su vjerojatno najčešća i najpopularnija forma drame na televiziji, počevši od neizbježnih CSI-eva, Zakona i redova i svih njihovih varijacija. Svi znamo kako to izgleda i gotovo uvijek pogledom na sat već znamo u kojoj fazi rješavanja slučaja su naši junaci. Čime nas, dakle, procedurali mogu natjerati da im se vraćamo svaki tjedan, a ne tek pogledamo mjestimice naletjevši na njih na TV-u ili se sprdamo iz njih (vidi: CSI: Miami).

Dvije su opcije – privuče nas simpatičnost likova (Bones, Castle, House), poigravanje sa formulom ili oboje. No, rijetko takva serija bude stvarno odlična (Fringe je na jako dobrom putu).

USA već ima zalihu serija koje odgovaraju ovom opisu – Monk, Psych, pa i Burn Notice; White Collar se lijepo uklapa u njihov lineup.

No, dosta teorije, o čemu se tu radi? Bryce Larkin iz Chucka tj. Neal Caffrey (Matt Bomer) vješt je, šarmantan i naravno uberinteligentan prevarant kojeg je nakon tri godine natjeravanja uspio uhvatiti FBI agent Peter Stokes (Tim DeKay, skoro pa jedan od that guyeva, viđali ste ga sigurno posvuda) i strpati u zatvor na četiri godine. Par mjeseci prije odsluženja kazne Bryce bježi iz zatvora, zbog žene naravno, čega drugoga. Stokes ga ponovno hvata (ili bolje rečeno, Bryce mu dopusti da ga uhvati) i sklapa dogovor s njim da će umjesto daljnjeg truljenja u zatvoru pomagati njemu u hvatanju sličnih white collar kriminalaca (krivotvorenja, pronevjere, prevare itd).

U stalnoj postavi je i Tiffany Theisen (bez Amber) u ulozi Peterove žene, koju je vrlo neobično gledati u ulozi obične kućanice, a ne neke spletkarice; iskreno, njen lik nije uopće ni potreban, barem ne u stalnoj ulozi. Osim ako nešto ne skriva, a Valerie uvijek nešto mulja. Jedino u nekoj budućoj epizodi može poslužiti kao sredstvo ucjenjivanja Petera.

Tu su još i Willie Garson (onaj peder iz Seksa i grada, kako li mu je ime), Nealov čovjek koji ima sve informacije iz podzemlja i Marsha Thomason (Naomi iz Losta, ovdje bez naglaska), Peterov potrčko u FBI-u, s čijom seksualnom preferencijom smo upoznati jako simpatičnom scenom. Nažalost, nećemo je dugo gledati u toj ulozi, jer nakon nekoliko epizoda će ju zamijeniti Natalie Morales iz Middlemana (odobravam).

Pilot epizoda svoju zadaću je dobro obavila – radnja, makar epizoda traje puni sat, ima dobar flow (svakako puno bolji od ove recenzije); iako sadrži zdravu dozu slučajnosti i stereotipa karakterističnih za televiziju, nekolicina dobrih one-linera i solidna buddy-buddy kemija Petera i Neala prevagnu nedostatke. Eh, i negativca glumi Mark Sheppard, jako zaposlen čovjek, gotovo da nema serije u zadnjih pet godina u kojoj se nije pojavio.

Pomislio sam tokom epizode da sam uspio previdjeti povratak Burn Noticea, jer White Collar bi mu bio idealan par.

Isplati li se gledati? Naravno, vjerojatno je svima jasno da ovo nije serija koja će revolucionalizirati format ili televiziju općenito, no ne mora ni baš svaka biti takva. Ovo je jedna od onih koje su na “goofy fun“ dijelu spektra.