Recenzija: Titanic – Prežvakani materijal u drugom ruhu
Ovih dana obilježava se stota godišnjica potonuća Titanika, ujedno i jedne od najvećih pomorskih tragedija u povijesti koju smo u filmskom obliku dosad mogli pogledati u možda i (pre)velikom broju. Nesretan završetak ovog putničkog broda koji je na put prema SAD-u krenuo 10. travnja Britanci su odlučili obilježiti u obliku mini-serije u četiri nastavka, i to pod vodstvom Juliana Fellowesa. Uspjeh koji je ostvario s Downton Abbeyjem nije niti potrebno spominjati, no jasno je da mu to stvara određen teret. Najavljujući svoj projekt o ovoj nesreći Fellowes je nekoliko puta istaknuo “kako se njegova priča o Titaniku uvelike razlikuje od onih dosad viđenih.”
To je stoga možda i bio jedan od faktora koji su privukli impresivnu brojku od gotovo osam milijuna gledatelja koji su pratili prvi nastavak. Međutim, pitanje je je li Fellowes uistinu mogao ponuditi nešto sasvim drugačije i što bi to moglo biti. Imamo putnički brod i putnike razmještene po klasama, dio životnih priča određenih likova, sudar s ledenjakom (kojemu se u ovom slučaju jedva i pridalo nešto pozornosti) i tragičan završetak. Rekli bismo, ništa što dosad nismo vidjeli. No krenimo ispočetka.
Priča počinje bez previše kompliciranja oko nastanka i izgradnje broda te se odmah upoznajemo s nekima od pripadnika pojedinih klasa. Tako je fokus u prvom nastavku usmjeren prema Hughu (Lordu Granthamu Titanica), pretencioznoj Louisi te njihovoj kćeri Georgiani koja privlači pozornost na sve strane. Batleyjevi se pak bore s činjenicom da klase postoje, a da oni nisu u samom vrhu. No, u konačnici ispadne da se u trenutku nesreće svi nađu u gotovo istoj situaciji. S naglaskom na ovo ‘gotovo’ jer se svi putnici, dakako, ne tretiraju jednako. Kao što je nakon sudara s ledenjakom i sama Muriel Batley istaknula “Let’s make sure even our drowning is second class”.
U svakom od četiri nastavka imamo priliku pratiti par likova i njihovo vrijeme provedeno na brodu, a u trenutku nesreće njihove se priče povezuju te završe potonućem broda. Stoga ono što čini ovu mini-seriju jesu naglašeni međuljudski odnosi, taj vječan i neizbježan sukob “onih gore i onih dolje” koji se na neki način iz Downton Abbeyja samo preselio na brod, a i bez kojeg Britanci ne mogu niti danas; ubačeni su i politički problemi između protestanata i katolika i tadašnja situacija u Sjevernoj Irskoj, možemo naići i na pokojeg Talijana koji je u potrazi za boljom budućnošću u Americi i to je to.
No, drugo baš i nismo mogli očekivati. Tu i tamo uleti pokoja napetija situacija poput one o Peteru Lubovu i njegovoj prošlosti ili nam Fellowes želi sugerirati da se između njega i Mary Maloney nešto počelo odvijati i prije dolaska na brod. Međutim, ako povežemo ono što o njemu saznamo tijekom tri nastavka, teško da je tu nečega bilo. Prema tome ispada da je Mary Maloney ugledala Petera i to je bilo to. Nekako teško za povjerovati, ali možda saznamo više u posljednjem nastavku. Najsvjetlija točka u svemu ovome je lik Annie Desmond i ljubavna pričica o Talijanu imenom Paolo Sandrini koji ju je uspio zaprositi ubrzo nakon što su se upoznali. No, možemo pretpostavljati kako će ta priča na kraju završiti.
Titanic nije oduševio, ali nije niti jako razočarao jer se moglo pretpostaviti u kojem će sve smjeru ići. Pozitivno je što je sve rečeno u četiri nastavka te će stoga promatranje broda kako tone iz tjedna u tjedan biti uskoro okončano. Ono što trenutno preostaje vidjeti jest kako će se u posljednjem nastavku priča uokviriti te tko će od poznatih lica preživjeti. S obzirom na to da se za njih teško vezati u ovih par nastavka, sam završetak vjerojatno i neće biti posebno uzbudljiv.
Od 14. travnja Titanic možete pratiti i na Drugom programu HTV-a.
[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=4xF7IsubfDU[/youtube] Drama
Julian Fellowes
ITV1
Peter McDonald, Ruth Bradley, Glen Blackhall, Jenna-Louise Coleman
25. ožujka 2012.
Osobno ovo je jedno veliko razočaranje. U jednu ruku i sam Fellowes je kriv, ismijavao je Cameronov Titanic, hvalio se kako će ispričati pravu priču o tom kobnome putovanju, sebe nazivao titanorakom. Serija je puna pogrešaka, od onih vizualnih jer Titanic ne liči na RMS Titanic do onih povijesnih događaja u kojima uzima slobodu i piše kako odgovara njemu i za radnju. Glavni likovi su uglavnom izmišljeni i uz svakog se veže ljubavna priča (Harry je nekako slučajno zalutao), na kraju izgleda da je Titanic za to bila namijenjena – raspravljanje o klasnim razlikama i zaljubljivanje na svakome koraku. Na kraju gledatelji su dobili seriju koja se odvija na Titanicu, više nego seriju o Titanicu. Da li nam je uistinu potreban još jedan takav prikaz, ne.
Sad znamo zašto je potonuo Titanic – sabotirao ga opaki sidekick Red Skulla. :D :D
Ja sam pogledao prvi nastavak prek torrenta i bio mi je ok, sada sam pročitao da će HRT emitirati sva četiri djela tako da ću pogledati do kraja pa makar bila koma, napokon smo došli do one točke kada se serije otkupljuju unutar godine dana, a ne više (kao prije) nakon kaj su se prestale emitirati pa još plus nekih 5 godina…
pobrkao si nešto
Titanic je iznimka zbog 100. obljetnice koja je specifična i neponovljiva
Stare navike otkupljivanja još uvijek vrijede.
Mislim da je sada ipak bolje nego prije, u zadnje vrijeme se često na našim programima mogla vidjeti serija koja nije starija od godinu-godinu i pol.
Jadan Titanic, potopljen dva puta. Za jedan je kriva santa leda, drugi put Fellowes tj. preciznije jednom mu nije bilo dovoljno već čak četiri puta. Rijetko tko od ovakve emocionalne tragedije uspije napraviti dosadnjikavu, neuvjerljivu seriju koja je većinu vremena toliko loša da je i smiješna.
Svidio mi se koncept različitih perspektiva i to što je fokus na ljudima, a ne na akciji. Minus je to što kratko traje, previše je priča za toliku minutažu, nula bodova za interijere, pa i to što sam čekala još informacija o vezi između Lubova i one gospođe… toliko o tome. Ne sviđa mi se kako je to izvedeno, wtf?
Žao mi Murdocha. I što je ispao Kasandra i jer je slabo zastupljen.
Ono dvoje prepristojnih iz Mantonove službe su bili živi urnebes. Podsjećaju me na jednu Kišonovu pripovjetku.
Nije loše, nije dosadno,pitanje je koliko se tu uopće može napraviti i novoga dati. Meni je ovo bilo OK, možda jer sam počela gledati sa nula očekivanja, samo sam se nadala da neću stalno pogledavati koliko još minuta do kraja. I nisam.