Sally Rooney ima fantastičan smisao za prenošenje generacijskog iskustva. Svakome tko je pročitao dvije (zasad) obavljene knjige ove mlade irske spisateljice, “Conversations with Friends” i “Normal People”, odmah će znati o čemu govorim.
Rooney se njima prije tridesete etablirala kao spisateljska zvijezda, koju je možda najlakše usporediti s onim što je prije dvadesetak godina u književnim krugovima predstavljala Zadie Smith. Ona svojim likovima ne docira, već samo bilježi njihova iskustva, gotovo ravnodušno, ali istovremeno preciznim ubadanjem u tkivo njihovih problema i odluka. Privlačnost s kojom je Rooney u stanju opisati to iskustvo prepoznali su BBC Three i Hulu koji su nam osigurali ekranizaciju potonje knjige, nominirane za nagradu Man Booker 2018. Hvala svemiru da jesu, jer ako je knjiga sjajna, ova serija to svakom svojom sekundom potvrđuje.
Čitav je niz razloga koji će vam priuštiti uživanje u ovom 12-dijelnom dragulju, uz onaj spomenuti u prvoj rečenici pa krenimo od baš njega. Mamac je ovo za one u kasnim dvadesetima ili ranim tridesetima jer će kroz likove Connella i Marianne prepoznati sebe i svoje prijatelje. Na početku priče Connell i Marianne su maturanti u irskoj provinciji; Marianne je kćer bogate lokalne odvjetnice, a Connell sin njene kućne pomoćnice, samohrane majke. Marianne je abrazivna, pametna i usamljena, obilježena hladnom obiteljskom atmosferom, velikim očekivanjima majke i neuspjesima starijeg brata. Connell je sramežljiv, nesklon sukobima, naočigled osoba bez jasnih stavova ili barem bez onih koji bi mogli odbiti nekog od njegovih popularnijih prijatelja i zato se lako uklapa. Connell i Marianne započinju vezu čija će tajnost biti pokretač događaja, osjećaja, želja, emocionalnih oštećenja i duhovnih stanja kroz koja će prolaziti u godinama studija u Dublinu koje su pred njima.
“Ljubavna priča između mladića i djevojke — kakva li je to ekscentričnost?” glasio je komentar odnekud s interneta koji je sa mnom podijelio naš urednik prije gledanja serije. Što je tu privlačno, drugačije ili bolje od drugih prikaza istog zapleta?
Prvo, vrlo neočekivano sjajni glumci. Dvadesetjednogodišnja Daisy Edgar-Jones i dvadesetčetverogodišnji Paul Mescal uranjaju u svoje likove zrelošću i hrabrošću koju ne posjeduju ni brojni njihovi znatno stariji kolege, ni u jednom trenutku ih ne dovodeći u područje patetike ili karikature. Na tome podjednako možemo zahvaliti i sjajnom scenariju koji je Rooney napisala u suradnji s Alice Birch, a najbolje se to vidi u vrlo pametno izvedenim scenama seksa. One su brojne, ali baš nikad nisu same sebi svrha, čak ni u početku, kad su naši protagonisti tinejdžeri koji se istražuju. Seks kroz priču postaje sve važniji generator radnje, reflektor koji upire snop svjetla ne samo u njihove karaktere, već i u probleme i odnose, želje, stvari koje si dopuštaju i one koje si ne žele ili ne smiju dopustiti. Uz glumce i scenarij, treći aspekt je privlačna, gotovo opipljiva atmosfera, koju podjednako dobro opisuju i odabir čestih krupnih kadrova i nenametljiva scenografija i promišljeno odabran soundtrack.
Odmaknemo li se pak od stvarno zavidne tehničke izvedbe, naći ćemo čitavo more razloga zašto će vas ova serija uvući i neće vas puštati sve do samog, gotovo antiklimaktičnog, ali nimalo nezadovoljavajućeg kraja. Odnosi s roditeljima, rodna ravnopravnost, mentalne bolesti, društvene nejednakosti, odnosi moći, pitanja samoaktualizacije, sve su to teme koje ova priča obrađuje tako da instinktivno znamo da je to to, to je stvarnost, to je iskustvo sazrijevanja i nošenja sa životom opisano na način koji nam je blizak i poznat, bez preseravanja. Progutat će vas, ispljunuti i ostaviti da razmišljate o svojim iskustvima – kao i svaka istinski sjajna pripovjetka, bez obzira na medij koji je prenosi.
Gledanje ove serije ostavilo mi je dvije nade: prvu, da će i drugi (po mom skromnom mišljenju, i bolji) roman ove spisateljice zaslužiti ekranizaciju. Drugu, da sigurni uspjeh ove serije neće biti poticaj za pokušaj da se priča nastavi u novim sezonama. Ovaj isječak života je savršeno zaokružen i ne treba nastavak. Uostalom, Connell i Marianne sigurno neće imati bajkovit kraj, kao ni mi ostali, normalni ljudi.
Drama
Lenny Abrahamson, Hettie Macdonald
Hulu, BBC Three
Daisy Edgar-Jones, Paul Mescal
26. travnja 2020.
26. travnja 2020.
Cijela sezona pogledana je za recenziju.
Pogledao posle vase preporuke. Kasnije sam citao i komentare na netu, i malo se razocarao saznavsi da Marianne u knjizi nije ovako hot devojka. Ona je ruznjikava a on najbolji i najpopularniji frajer u razredu, te mu je zato bilo neprijatno da ga drugari vide sa njom. Serija mi kvari tu primesu sa prelepom Marianne jer u ovom slucaju nema nijednog razloga da je sakrije od sveta.
Ako to ostavimo po strani, svaki njihov dijalog je fantastican, emocije i prisnost neverovatno oslikane a njih dvoje su prikazali A class glumu.
Po ne znam koji put nova jedna od dražih serija nakon vaše preporuke. Ima nekih malih i zanemarivih praznina priča, to su mogli malo bolje, a kraj mi se isprve nije svidio, a nakon malo razmisljanja mi je odličan. Također, sam način pisanja recenzija je fantastičan, kaže jako puno o atmosferi i što očekivati od serije i ja sam znao da ju hoću gledati iako ne govori opet o temi, jako je dobro napisana, a opet nikakvih spoilera. Najdraže serije vama su one i meni (Rectify, Mad Men, Louie, Leftovers, My brilliant friend itd). Nažalost, kak sam kakti malo stariji, nakon posla i svakodnevnih tih nekih izazova, nemam snage navečer pogledati ništa tako teško i tak da mi serije više baš i ne idu. Radije navečer bih danas pogledao nekad 2 i pol muškarca nego rectify, što je tužno, al tak mi koncentracija ide (ne znam jel to samo meni ili). Nego, samo nastavite i što više ovakvih gore navedenih serija podijelite s nama, starim i vjernim pratiteljima, a ja za kvalitetno ću naći snage :D
@madman Drago mi je da vam se sviđa recenzija – hvala na pohvali!
@madman ja sam imao taj problem kada sam po cijele dane radio i bio previše umoran da gledam nešto što dugo traje pa sam najviše uživao u tim kratkim polusatnim humorističnim serijama ili serijama u kojima je svaka epizoda bila za sebe.
Imate jako dobrih mini serija koje traju 3-6 epizoda, Preporučio bih vam jednu dobru seriju “After Life” od Ricky Gervaisa koja ima 2 sezone od po 6 polusatnih epizoda, najavljena je i treća sezona. Serija je odlična kratka zabavna i opuštajuća. Od mini serija prporučio bih vam ovu novu “The Undoing” taman završila ima 6 epizoda glavne uloge Nicole Kidman i Hugh Grant, također miniserija “Defending Jacob” od 8 epizoda glavna uloga Chris Evans, također još jedna odlična mini serija “I Know This Much Is True” gdje je glavni glumac Mark Ruffalo razvalio ulogama dva brata blizanca…..