Zlatno doba televizije i antiheroja – serijala.com

Walter White i Tony Soprano nisu klasični protagonisti, no zašto je toliko lako navijati za njih?

  1. stipest says:

    Dobar tekst.

  2. gormar says:

    Upravo sam prije nego što sam pročitao članak pogledao 5 i 6 epizodu pete sezone BB-a i fakat me je ta ozbiljnost i realnost pomalo umorila pa sam se zaželio malo odmora i smijeha…upravo za odmor pogledao S1 Epp11 Communitya,hahahahahahaha…..No,šalu na stranu…uvijek ću glasati za serije kao BB,Sopranosi ili Rubiconi naspram raznoraznih Revolutiona,Arrowa i sličnih ispraznih procedurala…

  3. BrBa37 says:

    Odličan članak. Jedva čekam da vidim kako će Breaking Bad završiti, ali u istoj mjeri ne želim da dođe kraj jednoj od najboljih televizijskih serija u povijesti, anywho, najjebenija rečenica teksta-Tony Soprano je zajeban i u gaćama

  4. Slaven says:

    Osobno ne smatram da je nekoj seriji potreban antijunak kao glavni lik da ta serija bude odlična. Najbolji primjer je Mcnulty u The Wireu iako ta serija i nema glavnog lika, ali Mcnulty je najbliži tome.
    Ali da, najdraži i najfascinantniji likovi su mi ti antijunaci i gotovo da nema serije koje danas pratim a da nemaju antijunaka, i da ih ne simpatiziram i da se s njima ne identificiram što god napravili.

    • Sonofnoone says:

      Mislim da ti Wire nije baš najbolji primjer za nepostojanje antiheroja. Upravo suprotno ta serija ima antiheroja možda više nego ove dvije gore navedene. Upravo po meni tu i leži čar Wire-a. Od korumpiranih političara, policije(ne mislim samo na korumpirane u smislu primanja novca), Barksdale crew, Stanfield crew, pa poljski sindikat, novinari…..Upravo je to ono što ljudi vole gledati….savršen prikaz nesavršenog. Na kraju krajeva i sam McNulty je jedna vrsta antiheroja barem što se tiče ove ljudske dimenzije.

      • Slaven says:

        Ma da, samo kažem da nijedan od tih likova nije centralni lik oko kojeg se sve vrti i nijednog od tih likova baš i ne simpatiziraš osim Omara.

  5. Krešo says:

    Zabunom sam potpisao sebe na članak, odnosno zaboravio promijeniti byline.

    Isprike Milanu.

    Skuzio sam tek kad su poceli komplimenti na tekst.

  6. Pep says:

    Pridruzujem se pohvalama za clanak. Iako moram reci da mislim da je dosta dugo trajalo ovo vrijeme antiheroja i pracenja formule Sopranosa (glavni muski bijeli antiheroj). Sad kako Breaking Bad zavrsava, mislim da je vrijeme za neko novo doba. Sviđa mi se sto je napisao jedan komicar na cracked.com: “There’s a finite amount of times I can watch the rise and fall of a
    powerful male antihero, and I think we’re reaching that tipping point.
    It’s hard to watch Don Draper self-destruct when I know I’ll be watching
    Walter White self-destruct after that and Nucky Thompson self-destruct
    after that.”

    izvor:

    http://www.cracked.com/blog/the-4-types-tv-shows-that-need-to-go-away_p2

    • Andi Bancic says:

      Možda je novo doba već ovdje a serije koje ga označavaju su Homeland i The Americans (prve mi padaju napamet). Da li su Phillip i Elisabeth junaci ili antijunaci? Ovisi koga pitaš, za Ruse su sigurno junaci. Zanima me kako amerikanci doživljavaju ovu seriju u kojoj navijaju za ruske špijune :-)

      Isto je s Brodyijem, on je u prvoj sezoni djelovao protiv čovjeka koji je poslao dronove da ubija nedužnu djecu, a u drugoj sezoni je (iako tek nakon novog “pranja mozga” ipak odlučio pomoći amerikancima protiv terorista.

  7. Damjan Raknic says:

    Sentiment teksta je dobar, premda kvalificirati bilo Walter White-a ili Tony Soprana kao antijunake zapravo nije potrebno. Ljepota tih likova, a i mnogih drugih je da nisu crno/bijeli odnosno da imaju nijanse osobnosti. Ako su likovi duboki i imaju različite motivacije u različitim trenucima, ta narativna neizvjesnost čini serije zanimljive za gledanje i te likove zanimljive za promatranje.
    Walter White je iz prve ruke iskusio ono što ljudi diljem svijeta pričaju, a mi svjedočimo u našoj državi na dnevnoj bazi. To je da moć i novac mijenjaju ljude, odnosno otključavaju podsvijest na način koji ne može niti jedan drugi reagens. Tony je takoreć “rođen” u određeni stupanj novca i moći, međutim njegova borba je međuljudska, dok je kao kontrast Walter White-ova više samotnjačka.
    Bio bih slobodan reći da mi je Tony Soprano zanimljiviji lik od Walter White-a, upravo zbog te dimenzije, premda naravno to nije kritika niti Waltera niti Breaking Bada, jer se radi o drukčijoj vrsti priča.
    Većina glumaca će uvijek reći da im je uzbudljivije igrati likove koji imaju mane, koji nisu savršeni, koji možda imaju malo (ili više) zlobe u sebi, jer tako mogu otključati neke praiskonske sile zaključane u svima nama.

Uključi se u komentare

Your email address will not be published. Required fields are marked *