Recenzija: Twin Peaks: Povratak — One žvake koje ste voljeli vraćaju se u modu | serijala.com

Nakon tri godine najava, produkcijskih turbulencija i devet emitiranih epizoda, što to dovraga gledamo?

  1. Ana M says:

    Nine Inch Nails ti je najbolji bend?? Juuj… Meni jako dugo… prije škole bih u crnini broodala uz Pretty Hate Machine :D
    Odlična recenzija, posebno super je što si istaknuo humanost. Ja nisam gledala Twin Peaks kao mala, kad je to išlo!? Slična smo generacija. Gledala sam prvi put prije par godina i ostalo mi je dosta, i same serije i recenzija i mimova i lego twin peaksa :D, Lynchevo sam sve gledala i imala sam fazu zasićenja, ali ovo što radi sa serijom u this day and age zaslužuje utmost respect. Televizija JE prijelaznom periodu gdje ne zna točno što želi biti i ne samo to, nego je storytelling zbunjen oblicima i nijansama oblika u koje može biti stavljen, budućnost je vjerojatno youtube ili nešto što će se roditi iz youtubea, ali da je Lynch (opet) uzdrmao svijet serija, sigurno je i sigurno će nadahnuti još kvalitetnih serija u budućnosti.
    JEDINO s čim se ne slažem je rasplet zlatnih lopata – uživala sam u dugoj sceni farbanja zlatnih lopata, otkrivanje njihove svrhe je malo frustrirano… ali dobro.

    • Čudno mi je da nismo nikad o NIN-u pričali – meni nije tak dugo, negdje sredinom faksa sam otkrio Trenta (2004 – 2005, tu negdje) i otad sam fanboy. Downward Spiral i Fragile su meni vrh. I najčešće zapravo slušam neke bootlegove sa zadnje turneje prije pazue (prije Hesitation Marksa), to mi je prejebeno – tipa, Just Like You Imagined i Becoming u pratnji klavira, ajme.
      Ovaj zadnji EP me jedino malo razočarao, nekak je derivativan.

      Ne sjećam se točno kad je TP išao kod nas, ali rekao bih da ne dugo nakon amerike – 92, 93? Al velim, od tad se stvarno malo sjećam… naravno bar dvaput sam kasnije pogledao ponovo :)

      • E da… i znao sam da će se Trent i Mariqueen pojaviti u seriji, jer je bila objavljena neka cast lista s njima, a kad su počeli sa pjesmama na kraju epizoda sam znao i di će se pojaviti, samo sam se nadao da će biti u nekoj bitnoj epizodi, tipa finalu – i na kraju, em su dobili odličan intro (“The” Nine Inch Nails), em su bili u najboljoj epizodi (do sad).

        I nevezano za Twin Peaks, onaj Lynchev spot za Came Back Haunted je čista ljubav.

  2. Andi says:

    Odličan tekst!

    I ja isto strepim što će uskoro završiti ali s druge strane se veselim raspletu priče. Zbog toga su mi spori dijelovi, naročito priča oko Dougija, još draži.

  3. JK says:

    Vidi se da je recenziju pisala osoba koja ne bi priznala da je išta što Lynch napravi loše. I da napravi barem jednu TP epizodu dosadnu da dosadnija ne može biti, pisac recenzije to ne bi priznao nego bi nešto izmislio samo da Lyncha obrani.

    Inače, pratio sam TP kad sam bio mali i ničega se nisam sjećao osim da mi je onda bilo fora gledati tu seriju. Prije dva mjeseca sam pogledao ponovo prve dvije sezone (da se podsjetim tih dana) i uopće mi nije bilo onoliko dobro kao prije 25 godina. Dapače, drugi dio druge sezone je užas živi. Ova, “treća”, sezona je tako tako. Pratim, ali tek toliko, nemam nikaj drugo… Možda i odustanem, tko zna.

    • Znao sam da će biti bar jedan ovakav komentar. Ali nije baš tak – Wild at Heart me nije bio baš nešto oduševio, kolko se sjećam, ali gledao sam ga samo jednom i to prije nekih desetak godina, morao bih ponoviti gradivo. I Inland Empire, to sam samo jednom gledao u kinu, bila je neka ponoćna projekcija i znam da sam na nekom dijelu malo zaspao – ali i to svakak moram revisitati. Pa i Blue Velvet mi je… dobar, ali ne i savršen. Makar i njega isto dugo nisam gledao.

      Za drugi dio druge sezone je općepoznato da je loš – tamo su i kvaka Josie i general Ben i Nadine u srednjoj (makar meni je Nadine od početka užasna), sve to s Wyndamom Earlom je tak tak – ali tad se Lynch povukao (nakon što su otkrili Laurinog ubojicu) jer je išao raditi Wild at Heart.

      I ne znam… ak ti se ne sviđa, čemu pratiti – pa bar ima sto drugih serija koje valjaju

  4. Slaven says:

    Nisu se obistinile one najave da će nove epizode biti grozne, no iako su neke epizode bile fascinantne neke su bile ipak prilično isprazne, i to sveukupno se meni ne može mjeriti s onim najboljim što tzv. peak TV nudi.
    Naravno, vizualno je to sve ispred ostatka televizije, ali scenaristički mislim da ne. I smiješno je čitati neke napise tipa “Lynch je spasio televiziju” ili “Lynch je posramio ostatak televizije”. Mislim da to u većini govore ljudi koji ne gledaju previše televizije, ili koji ne gledaju televiziju uopće, i koji na televiziju obraćaju pozornost samo kad su filmaši poput Lyncha u pitanju.

  5. Aska says:

    Pogledala sam treću sezonu samu po sebi, bez prethodnog podsjećanja na stare sezone, tako da se manje-više nisam ničeg sjećala.

    Meni je ta serija doslovce kao acid trip, i to ne mislim kao hiperbolu nego kao doslovni opis. Gledaš likove koji se ponašaju prirodno a opet sve izgleda tako neprirodno i čudno. Stvarnost a opet nije. Svojevrsna televizijska psihoza. Lako ti je pomisliti da ti netko kroz taj ekran pokušava usaditi subliminalne poruke.

    I samo zbog toga je već unikatna i svježa, i po meni je vrijedi pogledati.

    S druge strane, neki dijelovi se vuku i dosadni su. Neki dijelovi su naporni i bez veze. Ali radije bih to nego nepodnošljivu poplavu dosade koju u meni izaziva gledanje običnih procedurala i sličnog smeća.

    Ono čega sam se bojala je da će radnja biti hrpa nabacanih čudarija bez pozadinskog smisla i kohezije. To ipak nije bilo. Međutim, frustriralo me što ništa ne razumijem. Mislim, ja se nisam sjećala ni Boba, tako da sam tek googlanjem donekle shvatila smisao one zadnje, doslovce mindblowing epizode.

    Ljude frustrira ono što ne razumiju, pa mi je vrlo vjerojatno da ovaj Twin Peaks neće biti voljen od strane mnogih. Meni je draže kada je nešto sasvim svježe i izlazi iz svih kalupa, nego da ga mogu potpuno razumjeti. Zadnja epizoda je antiteza svim američkim blockbusterima koji se potrude dodatno pojasniti svoju radnju tako da i najbedastiji razumije.

    Nije ova sezona savršena kako to autor recenzije opisuje. Nimalo. Meni je u nekim aspektima bila grozna. A svejedno sam polu-oduševljena. :) I svejedno ću pogledati prvu i drugu sezonu, pa onda Fire Walk with Me, i opet treću sezonu da probam odgonetnuti najveću zagonetku u televizijskom svijetu.

    Ali nakon novog GoT. :D

    • “Meni je ta serija doslovce kao acid trip, i to ne mislim kao hiperbolu nego kao doslovni opis.”

      Jep.

      Al i baš ta osma epizoda, meni se ne čini nerazumljivom – nego baš dosta straightforward – u tome kako je Bob nastao, barem – a ostalo, i kompletan zaplet sve jasniji postaje i isto je dost jednostavan (sort of) – pola toga su makinacije zlog Coopera.

      A koji su to grozni dijelovi bili?

      • Aska says:

        Bilo mi je nerazumljivo jer se uopće nisam sjećala tko je Bob. Ali… u nekom smislu i jest bila straightforward (osma epizoda), ako staviš na stranu “čudan” ambijent.

        A grozni dijelovi, sad se ne sjećam svega na pamet ali neke scene su bile predugo otegnute. U nekim scenama je bio naporan zvuk i morala sam ga stišati. U nekim dijelovima sam igrala solitaire sa strane jer su mi bili dosadni.

        Generalno je dosta… neizbrušeno djelo, ali djelomično mi se zato i sviđa.

  6. fnux says:

    Koliko god volio i pratio Lyncha, uopće ne dijelim oduševljenje novim Twin Peaksom. Lynch je i umjetnik i storyteller i majstor, ali i manipulator koji se zanese pa nadrobi svakakve besmislice znajući da će njegovi fanovi u svakom sranju koje mu padne na pamet tražiti nekakvo dublje značenje i poveznice sa svim i svačim. Ponekad stvarno zatreba ona gold shit-digging shovel da se iz kojekakvih ludorija iskopa ono stvarno vrijedno u novom Twin Peaksu. Kad sam pročitao kako fanovi objašnjavaju ono petominutno metenje poda ili beskonačno bojanje lopata, najblaži “komentar” bi trebao biti jedan dobar facepalm. I kako onda ozbiljno polemizirati s nekim tko , kao u ovoj recenziji na Serijali, napiše da Lynchov film “smatra najboljim ikad snimljenim” , o Ferrerovom “jednom od najboljih one-linera ikad” ili potpunu besmislicu da je pojava M. Cere “nešto najsmješnije ikad emitirano na televiziji”? Uz svu tu “fantastičnost” , “magičnost”, “čaroliju” i “savršenstvo” meni je novi Twin Peaks razočarenje.

    • To uopće nije istina. Zapravo, na to se nisam osvrnuo u tekstu, jer… već je ovak i onak predug, ali baš je odlično što je serija toliki srednji prst čitavom internet fenomenu “objašnjavanja” i “seciranja” serija i filmova i “pronalaženja smisla”. Zašto bi bilo ikakvo objašnjenje za metenje poda? Tip mete pod u bircu. Jacoby boja lopate. To je to. Ako nešto nema neku “duboku” poantu ne znači da je besmisleno.

      Bila je hiperbola da je Wally Brando nešto najsmješnije ikad emitirano – makar i za to nisam mislio da treba objašnjavati – ali meni je stvarno urnebesno smiješno, ali iza Mulholland Drivea stojim uvijek i u potpunosti.

      • Aska says:

        E, to petominutno metenje je jedna od onih odugovlačenih scena koje po meni ne doprinose puno. Koja je svrha takve scene? Produljivanje osjećaja iščekivanja nastavka radnje, gradnja napetosti oko ničega. To ti je meni kao oni vicevi gdje ti netko ispriča cijelu priču, a punchline uopće nema veze s njom. Dakle, gubljenje vremena za gledatelja, troll tipa gdje ti na kraju kaže “pranked” a ti ga gledaš i kolutaš očima.

        Ponekad je dobro u priči zastati, osjetiti trenutak i sve što možemo opaziti u njemu, odahnuti od slijeda događanja. Ali ne dulje od one granice nakon koje to postaje artističko izdrkavanje. Andy Warhol je snimao čovjeka 8 sati kako spava, pa to svejedno nitko pametan ne ide gledati. Isto kao što se većini ljudi ne bi dalo čitati cjelokupni opus Marcela Prousta. Kod Warhola barem imaš predvidljiva očekivanja, znaš da lik spava i ništa drugo se neće dogoditi. Kod ovog metenja iščekuješ. Taj nasilno produljeni osjećaj iščekivanja bi mogao dati vrlo zanimljiv dojam cijeloj sceni, samo kada ne bi prelazio granicu nakon koje postaje frustrirajuće i besmisleno.

        Eto zbog takvih stvari kažem da je Twin Peaks neizbrušen i u nekim aspektima naporan i dosadan. Lynch se ne libi mučiti gledatelja glupostima, samo zato što može. Ali da je vrijedno gledanja unatoč tome, pa možda i zbog toga, po meni jest. Jer gdje ćeš drugdje vidjeti takve pizdarije? :D

        Ali neću sad od njih raditi neku umjetnost. Što ne valja, ne valja. Isto kao što mi je Oldfieldov Amarok skoro neslušljiv u kaotičnim dijelovima, a Hergest Ridge skoro kompletno naporan za slušanje, svejedno ih i dalje smatram vrlo originalnim djelima… Smijemo biti iskreni oko toga i slojeviti u kritici.

        • Dario Španović says:

          Ja Marku svaki ponedjeljak prigovaram zbog Dougieja i on mi ga pravda kao da je to nešto što Marko mora raditi. Ali savršeno je i s tim jebenim Dougijem.

          Tako da razumijem kritiku i ako ti ne valja to što ti ne valja – ne valja ti to. Sasvim u redu.

          • Aska says:

            Baš tako. Moj je glavni dojam jako pozitivan, ali neki aspekti su mi loši, i jebiga. Svejedno mi je sve skupa nešto posebno što ne treba propustiti.

            Doduše meni je Dougie bio poprilično zabavan. :D Eto kako su dojmovi različiti.

        • Ne muči gledatelja “zato što može” nego zato što hoće. I ne bih to nazvao mučenjem, za početak, a ni pizdarijama. Bilo bi glupo kad bi sve bilo konstantno ugodno. I ta scena totalno ima smisla. Baš zbog tog isčekivanja s jedne strane (i jer nas je do tad naviknuo da kad bude Roadhouse, da je pjesma i kraj) i s druge strane što u pozadini konobar nonšalantno priča na telefonu o prodavanju maloljetnih kurvi.

          O osjećanju je i subverziji osjećaja.

          I neki ljudi vole čitati Prousta.

      • fnux says:

        Pa upravo je Lynch sa svojim vratolomijama jako zaslužan za pomamu seciranja i traženja smisla u serijama i filmovima. On je čak to i poticao svojim hintovima kojima je više zajebavao fanove nego što im je pomagao da dođu do “rješenja” koji su očajnički tražili. Marcel Duchamp je kao umjetničko djelo izložio obični pisoar i dok se ljudi i danas iščuđavaju i zgražaju, likovni kritičari su taj pisoar izabrali za najutjecajnije umjetničko djelo XX stoljeća. Mogu se kladiti da je Lynch veliki pobornik dadaizma. To što volim Lyncha ne znači da mu opravdavam svaku pizdariju koju napravi. Petominutne scene “ničega” su jednostavno bezvezne , nepotrebne i pretenciozne. A čini mi se da su mnogi fanovi otprilike na razini Homera Simpsona i njegovog komentara na Twin Peaks : “Brilliant. I have absolutely no idea what’s going on.”

        • Aska says:

          Ako ćemo pričati o filmskim mindfuckovima, tu je prvi Rashomon sa svojom pričom iz više kuteva, u kojoj svaki kut dodaje neki detalj koji se ne uklapa u ostale priče. Pa si ti probaj sastaviti neko suvislo detektivsko rješenje i naći istinu iza svega toga. Nemoguće je, namjerno. To me razočaralo kod Rashomona, a opet, zanimljivo je.

          Slažem se da možeš voljeti Lyncha i svejedno mu ne opravdavati pizdarije. :) Mislim da sam zapravo to i rekla.

          Što se tiče tih raznih kvaziumjetničkih ludorija, mislim da postoje aspekti umjetnosti koji se mogu isprobati jednom, i nakon toga su beznačajni sami po sebi, izvan svog konteksta. Meni je takva umjetnost bezvrijedna, ako u njoj nema neke intrinzične vrijednosti i značenja. Takav je dadaizam, reakcija na smisao od prije, takav je Proust. Od Prousta pa na dalje postalo je jasno da je besmisleno napisati svaku misao i opažanje koje se pojavi. Bude dozlaboga dosadno a ne prenosi nikakvo dublje značenje ni vrijednost. Nakon što je Proust to jednom napravio, nema potrebe više isprobavati taj pristup. Iako, možda se postmodernisti ne bi složili, ali upravo zato mi se gade. :)

          >Petominutne scene “ničega” su jednostavno bezvezne , nepotrebne i pretenciozne.

          U potpunosti se slažem.

          >“Brilliant. I have absolutely no idea what’s going on.”

          Faza u kojoj su epizode Simpsona bile stvarane po ovoj ideji bila je najgora, negledljiva faza.

          Mislim da Lynch te pretenciozne stvari ugura tek toliko da je ostatak priče gledljiv. Malo začina, da bude otkačeno.

          • Ali… poanta Rashomona je u tome da nema rješenja.
            I meni je besmisleno tražiti neko “dublje značenje” u svemu.
            Intrinzičnu vrijednost si nađeš sam(a), a ako ti je dosadno, ima drugih stvari koje neće biti.

        • Mislim da potpuno ima smisla zajebavati ljude koji traže teorije i seciranja u serijama i filmovima.

  7. Srle says:

    Odlična recenzija i mogu da kazem da sam odusevljen komentarima i komentatorima, jer su ljudi kuturni i barataju znanjem i činjenicama što je retko da se vidi negde nowadays..

  8. Ja samo iskreno žalim one koji su plaćali HBO paket da bi mogli gledati ovu seriju kao i GOT. Bolje je sačekat da dođu na neku javnu tv . Nego bacat novce za preizvikane serije. I gledanje “na onaj naćin” . Je manji greh od plaćanja za ove serije.

  9. Marijana says:

    Nisam neki veliki obožavalac Linčovog rada iako volim pogledati ponovo neka njegova ostvarenja. Za mene jeste njegovo najbolje ostvarenje Mulholland Drive (od filmova) i naravno Twin peaks. Volim njegov stil, volim i to što se pojavljuje u ulozi Gordona, nije mi dosadna nijedna scena bar kada se gleda prvi put (prve dve sezone sam reprizirala dva puta pred početak ovog Povratka). Naravno, bio je to jedan doživljaj iz ugla deteta, drugi doživljaj iz sadašnje perspektive i treći doživljaj fokusirajući se treći put na neke detalje. Da, Linč nudi uvek neki novi doživljaj sa njegovim uvrnutim izvrnutim smislom za romantiku, humor, horor. Mislim da je u pitanju i stvar navike koju usađuje, plasira medij, kultura,.. za nove generacije (navikle da kadar ne traje druže od 8 sekundi) ili nestrpljive ličnosti, scene mogu izgledati bespotrebno dugo, otegnuto, naporno te im se pažnja brzo gubi. Meni jedino strada empatija kada gledam takve svene sa takvim nestrpljivim osobama, netolerantnim na nejasnoće i misterije. Slažem se s recenzijom skoro u potpunosti (jedino mi nešto nije prijao pojavljivanje NIN-a, nekako mi se nisu skroz uklopili). Novi serijal mi izuzetno prija…prija mi da vidim povratak svih (skoro svih) likova, da čujem ponovo kompozicije Angela Bedalamentija i osetim ponovo taj ambientalni šmek izmišljenog grada, nepoznatih dimenzija Crne kolibe. U početku sam i ja jedva čekala da se vrati stari Dejl Kuper ali sada nakon 12 pogledanih epizoda kao da mi više i nije stalo da li će se njegov povratak više ikad i desiti jer su se desili mnogi zapleti (čak i raspleti). Ne gledam puno serija tako da ne mogu biti objektivni procenjivač da li je Twin Peaks nešto originalnija, bolja, drugačija u odnosu na druge, nove, stare ali zasigurno mogu reći da jeste jedno od najinteresantijih televizijskih ostvarenja.

  10. Horny Devil says:

    Pogledao finale. Sezona vrlo dobra, kraj… hmm. Nisam očekivao od Lyncha da razjasni svaku misteriju ili isprati svakog lika, ali sam očekivao definitivniji kraj. Posljednja epizoda je ostavila dojam finala sezone, a ne finala serije, što bi bilo OK da da je 4. sezona sigurna.

    Zaključak: sezona Lynch/10, finale premlako za autora ovog kalibra.

    • Bit će tekst uskoro, kad se smislim, jer finale je… ostavilo stvari za razmisljanje. Ali mislim da je dovoljno definitivno i bas lynchevsko. U svakom slucaju rekao bih da je to to sto se tice Twin Peaksa.

Uključi se u komentare

Your email address will not be published. Required fields are marked *